|
Citajuci navode pokojnoga Bruna Bušica ne mogu se oteti dojmu koji na mene ostavlja dubina i svestrana primijenjivost njegovih misli. Dubina problema te dalekovidnost njihovoga autora nevijerojatna je. Nije li i to jedan od razloga njegove pogibije? Nije li se netko pobojao Brunine sposobnosti gledanja u buducnost? Upravo je ta primijenjivost Brunine rijeci te bolna istina koju je predvidjeo, temeljni razlog izkrenoga vezivanja uza nj, te uzimanja njegovih rijeci kao krilatice ovoga Sindikata. Ljudi koji su pokrenuli Slobodni Sindikat, vec se godinama, na razne nacine, bez obzira na osobnu pogibelj, zalažu za "maloga" covijeka, njegovo pravo, pravdu i borbu za istinu, ma kakova ona bila. I upravo je primijenjivost Brunine rijeci na današnji trenutak razvoja Hrvatske bio prekidac koji je pokrenuo vodstvo na pokretanje upravo Sindikata. Nu, nije li pomalo cudno, poznate i prozivane "desnicare" vidijeti u okružju cisto "lijeve" djelatnosti? Možda i nije. Nije li se i sam Bruno, taj prozivani i na koncu i odstrijeljeni hrvatski nacionalist, "desnicar", bavio pitanjima od iznimne socijalne težine? Nisu li ti stavovi, po definiciji "lijevi"? Ne, moje dame i gospodo, pravo, pravda i istina nisu niti lijevi niti desni, ne mogu se kriviti, vitoperiti, kupovati niti mijenjati. Oni jednostavno JESU! I upravo to jest zadatak koji je na sebe preuzeo Slobodni Sindikat. Boriti se za pravo, pravdu i istinu "maloga" covijeka, a u svijetlu Bruninih rijeci. Bez obzira na cijenu, pogibelj i duljinu trajanja. Jer "mali" je covijek osnovna stanica hrvatske države i nije zaslužio marginalizaciju, negiranje i bezprizornu otimacinu kojoj je izvrgnut. Cervantes jest vec podosta vremena ukopan, nu, njegovi se likovi i nadalje bore, ne doduše više sa vijetrenjacama, i tako ce bivati i nadalje, doklen se god ne izprave nepravde zbog kojih je ovaj Sindikat i osnovan. Milan Ribicic |